DAN SRIJEMUŠA-IZLET

 

Institut VINIS, Banja Luka Cara Lazara41.

 

Klub „HRANA JE LIJEK“

POZIVA NA: DAN SRIJEMUŠA-IZLET

 

SA GLAVNOM TEMOM:

„ISHRANA BUDUĆNOSTI, HRANA JE LIJEK“

 

DANA: 02.04.2016.GODINE

u 9,00 časova

 

 

polazak je ispred Kluba »Hrana je lijek« iz ulice Brace Potkonjaka br.2

Maršruta:

Klub 9,00h – Starčevica 9,30h – Sumonje 11,00h – Ponir 11,30h – Čeka 12,00h, gdje će biti odmor. Krećući se do Čeke edukujemo se i beremo ljekovito i jestivo bilje.

Grupa koja želi brati srijemuš produžava na Bjeljevine (još 2,5 km) na branje. Svi se opet vraćaju kod Čeke gdje će se spremati jela, družiti i razgovarati o zdravlju i prirodi.

Povratak istim putem počinje u 16,30h. Dolazak u  B. Luku oko 18,00h.

KO ŽELI MOŽE DOĆI DIREKTNO AUTOMOBILOM PRAVCEM:

  1. LUKA-STARČEVICA-KOČIĆA KAFANA-PONIR

(PRIJE KORITA S VODOM SE SKREĆE DESNO I POSLIJE 600 m SE DOLAZI DO ČEKE)

-DOZVOLJENO VODITI DJECU DOZVOLJENO VODITI KUĆNE LJUBIMCE NA POVEZU-

OPREMA:

PRIKLADNA ODJEĆA I OBUĆA, PROSTIRKA, CEKERI ZA BRANJE BILJA, NOŽ, 1,0 L VODE PO OSOBI, PRIBOR ZA JELO I HLJEB.

KOTIZACIJA 5,00 KM/OSOBI

DJECA DO 12 GODINA I PENZIONERI OSLOBOĐENI PLAĆANJA KOTIZACIJE

PRIJAVE NA TEL.: 063/999 885

Ljekovitost ječmenih izdanaka

Autor: Slavko Crnić

Umjesto uvoda

Naše ćelije stalno potražuju gradbene blokove za obnovu i izgradnju ćelija svih organa. Poznato je da je odumiranje ćelija i stvaranje novih ćelija stalni životni proces i da se usporavanje ovog procesa zove starenje. Starenje nastaje iz dva glavna razloga: prvo, zbog usporavanja samog procesa zbog nedostatka određenih enzima i drugo, zbog nedostatka gradbenih blokova (aminokiselina) potrebnih za obnovu ćelija.

Svi su čuli za Metuzalema koji je po pismenim tragovima živio 969 godina (čak je poslije 8 vijeka imao potomstvo). Kod njega je funkcija zamjene ćelija bila idealna i „čistota“ organizma po pitanju funkcija koronarnog sistema i naslaga masti bila vrhunska. Postavlja se pitanje: zašto to sada ne funkcioniše u granicama idealnog? Razvoj nauke i medicine nije u stanju dati odgovor i sve se više oblati koje se time bave u „vatrogasce“ koji gase požar i nemaju programa profilakse. Najčešće se zatvaraju oči i ne želi se uočiti potpuna kauzalnost ishrane, fizičke aktivnosti i zdravlja. Možda je specijaliziranost zanimanja tome doprinijela, jer se pojedini stručnjaci bave ishranom ili zdravljem odvojeno od drugih saznanja i nauka. Problem ishrane je multidisciplinaran i zahtijeva mnogo šire znanje od profila određene struke. Toga nisu svjesni manipulatori bilo koje struke da su. Veliki broj »doktora« je nabavilo sumnjive aparate za mjerenje (čitajte »aparate za žirenje straha i navođenje na pogrešnu ishranu) koji »mjere« određene reakcije i intolerancije. Ovo su krajnje nepouzdane metode, naučno neutemeljene i svugdje protjerane pa su se sjatile u banana državice koje su nastale na ruševinama Jugoslavije. Niko ne primjećuje apsurd u tome da se naučno potpuno detaljno utvrđuju pogubni uticaji načina ishrane na zdravlje i propisuju ishrane iz prirode i bez industrijski obrađene hrane, a razni kvazi doktori utvržuju samo intolerancije na prirodnu hranu, pa se i ono malo prirodne hrane koja je zastupljena u ishrani time briše. Smi se upitajte, za čiji račun i u čiju korist rade razne tajne ili javne ambulante, koje enormno zaračunavaju svoje »usluge« koje ne pokriva socijalno osiguranje.

Pratio sam rad jedne »ugledne doktorice« koja radi nalaze intolerancije na pojedine artikle ishrane. Sve njene »nalaze« sam prikupio i prostim upoređivanjem došao do neoborivog zaključka da se radi o manje od 10 unaprijed napisanih »nalaza« koji se poslije ritualnog »mjerenja« ili »testa« za da (proda« naivnom pacijentu. U više od 50% tih nalaza je pokazano totalno neznanje i napisane takve nelogičnosti da se čovjek uhvati za glavu.

Umjesto ovih metoda koje uglavnom služe da vas još više udalje od prirodne hrane (nikom ne piše da je intolerantan na industrijski prerađenu hranu) i da vas dovedu u ovisnost od lobija pogrešne hrane savjetujem vraćanje na neke prirodne preparate koji život i zdravlje znače. Kad se savjetuje kućni uzgoj pojedinih biljaka, većina misli da je to premalo za poboljšanje. Ranije sam u knjizi »Liječenje Hranom« objasnio da se ne radi ni o kakvim velikim količinama koje organizam traži. Radi se o tako malim količinama, skoro nemjerljivim, a tako efikasnim. Zašto je to tako? Zaboravili smo da je naš organizam savršen «mašina«, ali da je nekim konzumiranom, nazovi hranama ili uskraćen dotok sredstava za podsticaj da sam proizvede sve što mu je potrebno ili taj minimum nismo ni unijeli hranom. Kako naš organizam funkcioniše, ne može se uporediti niti obrazložiti tehničkim znanje u stilu: mali traktor troši 5 l nafte da pređe 10 km, a veliki 10 l. Zvanično, nutricionisti koji samo žele to da budu obrazlažu unos mesa = unos proteina! Da bi naš organizam stvorio svoju masu, nije mu potrebno meso sa mrtvim proteinima i sa proteinima koje se već raspadaju u mesu, već su potrebne aminokiseline, gradbeni blokovi živog proteina. Te aminokiseline su u biljkama i sjemenkama. Iz tih artikala ih može uzeti naš organizam. Naš želudac ne luči koiseline koje će »razložiti« hranu, vež enzime koji će spriječiti raspadanje hrane dok ista ne dođe u crijeva odakle će se uzeti ono što je potrebno.  Tvrdnja da treba uzeti meso radi proteina je brisanje svih znanja o životu i potpuna zabluda, koja neminovno vodi u bolest. Mrtva hrana je problem s kojim se neprestano bori naš probavni sistem. Odavno mrtva hrana (hrana koja je kao mrtva već uzeta u obliku hrane) se slabo kreće kroz probavni trakt, dugo se tamo zadržava i stalno emituje otrovne tvari i gasove koji uništavaju naš organizam.

Klice ili izdanci

Najzdraviji proizvod koji postoji na svijetu su ječmeni izdanci. Iza njih, ali nekoliko puta slabiji su pšenični izdanci. Treba se opredijeliti po pitanju prioriteta liječenja: ukoliko se radi o želji da se brzo očisti krv i koronarni sistem, onda se počinje sa uzimanjem pšenničnih izdanaka, a ako se želi ojačati koronarni sistem, istovremeno postići maksimalno zdravlje, imunitet i snaga, uzimaju se ječmeni izdanci.

Zašto je to tako? Čovjek, kada je počeo svoj život na zemlji, nije imao stalno sjemenke, meso je bilo nedostupno, jer nije imao sredstava za lov. Zato meso nije ljudska hrana! Njegov organizam se razvijao na osnovu gradbenih blokova koje je uzimao kao hranu od biljaka, sjemenki i plodova. Pošto su plodovi sredstvo biljnog svijeta za produžetak vrste, oni imaju svoju klijavost i čim nastanu uslovi, plodovi klijaju. Tako je čovjek jedan kraći period imao sjemenke, a dug period klice i izdanke koje je uzimao za hranu. Sva lisnata hrana su praktično izdanci i čine esencijalnu hranu čovjeku. Sve što mu treba za vlastiti razvoj i opstanak u životu se nalazi u sjemenkama, plodovima i izdancima. Plod sa klicom ili klice, kako ih zovemo su plodovi koji su pustili klicu do 2,5 cm dužine, odnosno, to je plod koji je pretvorio većinu zaliha skroba i glutena u amilaze, šećere koji daju energiju klici da raste. Poslije 2,5 cm dužine nastaje proces fotosinteze, stvara se hlorofil koji od minerala, vode (voda je isto mineral), temperature i sunčeve svjetlosti stvara novu biljku. To je već izdanak.

Izdanci su sa najviše materija koje su nam potrebne kod ječma i pšenice (ovdje treba nabrojati sve vrste trava, koje su praktično najbolja ljudska hrana), su izdanci koji su izrasli 10 do 15 cm. Poslije toga biljka stvara stablo i jak korijen koji su u funkciji donošenje i opstanka vlastitog ploda. Takođe, izdanci ječma i pšenice do kraja ove faze mogu rasti bez zemlje i troše zalihe svoje hrane iz zrna, stvarajući hlorofil. Hlorofil je čovjeku potreban-neophodan i brzo se konvertuje u ljudski DNK i esencijalne aminokiseline, jer učestvuje u građi zdravog ljudskog organizma.

Zna se da DNK jedino može renovirati, odnosno ponovo dovesti u red sunčeva svjetlost. Ona teško dopire do DNK jer se krv ne izlaže sunčevoj svjetlosti (osim u očnom dnu), ali hloropfil donosi komponente ili »polufabrikate« u krv i tako posredno održava DNK u najboljem stanju. Ukoliko ne unosimo dovoljno hlorofila, ne može se predvidjeti su koji lanci DNK zahvaćeni destrukcijom i gubitkom funkcije, tako da se ne može predvidjeti ni koja bolest će nastati ili disfunkcija pojedinih organa. Zbog ovih činjenica je neophodno svakodnevno unositi termički ili industrijski neobrađeno lisnato povrće-izdanke kroz ishranu.

Najlakše je u kućnoj radinosti uzgajati izdanke ječma ili pšenice. Njih se može uzimati u obliku salata, sokova ili kašastih sirovih preliva ostaloj salati ili drugim jelima. Potrebna dnevna količina za održavanje stanja organizma, pravilnu funkciju svih organa, obnovu ćelija i DNK je 15 ml ili 15 grama. To je jedna kućna tacna (tacna za hranu u ekspres restoranima), koju zasijavamo 3x mjesečno (izdanci izrastu u 10 dana). Proizvedenu količinu možemo rasporediti na dva člana i biće dovoljno. Potrebno je još dvije mreže od rostfraja čiji su otvori manji od veličine zrna, jedan komad sunđere veličine tacne 2 cm debljine i jedan kg ječma.

Postupak zasijavanja, branja, pripreme i čuvanja ječmenih izdanaka

Za jednu tacnu se dobro opere oko 300 gr ječma. Ostavi se u posudi sa vodom (mora biti sav ječam potopljen u vodi) 24 sata. Poslije se odlije voda, ječam dobro ispere i ravnomjerno poreda na jednurostfrajnu mrežu. Preko ječma se stavi druga mreža i pričvrste se špagom ili izolovanom tankom žicom jedna za drugu, tako da ječam ostane prikliješten između mreža. U tacnu se položi sunđer i nalije vodom tako da je sav sunđer u vodi. Voda ne smije prelivati sunšer, već zrno treba da je stalno u kontaktu sa mokrim sunđerom. Preko sunđera postaviti mreže sa ječmom. Prvih 2-3 dana se sve zajedno pokrije mokrom krpom (koja se stalno održava mokrom) i stalno kvasi sunđer, odnosno se stalno doliva voda da dođe do vrha sunđera. Sve zajedno se stavi na najsvetlije mjesto u dnevnoj sobi preko zime i na balkon preko toplijih perioda. Poslije 2-3 dana (zimi 3 dana a ljeti 1-2 dana) se umakne krpa i puste izdanci da rastu. U roku od 8-10 dana izdanci izrastu 10-15 cm.

Kada izdanci izrastu dignu se mređe, dobro ispere sunđer i ostavi za sledeću sjetvu i makazama se ošišaju izdanci. Za salatu se samo dovoljno isitne i spremi se salata. Za dodatak salati se mogu isitniti i ostaviti 3-6 dana u frićider i dodavati jelima.

Drugi način pripreme je da se sva količina dobro opere, samelje u mašini za meso (mašina ne smije služiti istovremeno i za mljevenje mesa), doda potrebna količina vode i u nutribuletu dobro izmiksa. Dobijeni sok se razlije u module čija pojedinačna zapremina ne prelazi 0,05 l i zamrzne se. Zamrznute ječmene kocke se svaki dan dodaju soku. Terapijska doza je 3x po 0.05 l ječmenog soka. Rok do koga se može držati zamrznut ječmeni sok je 8 mjeseci. Ukoliko proizvedete više ječmenih ili pšeničnih izdanaka, sve razredite tanko na čistu krpu i na provjetreni dio kuće ili stana i osušite. Kada se osuši, dobro se samelje u mlinu za kafu. Umjesto soka se uzima po jedna puna čajna kašika u soku ili kefiru 1-3 puta dnevno.

 

Izdanci ječma izrasli 15 cm u Institutu VINIS februara 2016.godine.

 

 

Ljekovita svojstva ječmenih izdanaka

Ječmeni izdanci, osim što obnavljaju i renoviraju DNK, obnavljaju ćelije, održavaju ih zdravima i dovode ćelije u idealno stanje, održavaju krv baš onakvom kakva je potrebna za čelično zdravlje. Ječmeni izdanci dalje regulišu san, regulišu krvni pritisak, kod već oboljelih umiruju bolove, smanjuju gojaznost, smanjuju pojavu akni i drugih patoloških promjena na koži, povećavaju kapacitet i rad same jetre, djeluju protivupalno, obnavljaju kožu i daju efekte podmlađivanja. Ječmeni izdanci sadrže SOD (superoksid dismutazu), ne sadrže nesvarljive supstance.

Dalje, ječmeni izdanci otklanjaju anoreksiju, stomatitis, preveniraju oboljenja očiju, gastritisa, čireva, karcinoma, kolitisa, pankreatitisa, svih drugih oboljenja jetre, otklanjaju cirozu, ishemičnu kardiopatiju, cerebralnu aterosklerozu. One sprečavaju infarkt, hipertenziju, hipotenziju, bronhijalnu astmu, bronhitis, plućne zarazne bolesti, tuberkulozu pluća, sve alergije, sve hormonalne poremećaje, diabetes militus, psiho-motorne retardiranosti, sve neuralgije, neurosteniju, insomniju, šizofreniju, epilepsiju, artritis, išijalgije, osteoporozu, djeluju protiv steriliteta i impotencije.

Ljudi koji redovno uzimaju samo po 0.05 l soka od mladih izdanaka ječma imaju zdravlje koje se ne može upoređivati i ne postoji bolest ili poremećaj koji će mu naškoditi. Uporedo s tim je obezbijeđen visok nivo mentalnog i duhovnog zdravlja.

Banja Luka, marta 2016.godine.

ZLOSLUTNA BOLEST IZAZVANA PRIONIMA

Autor: Slavko Crnić

UVOD

Krajem 20. Vijeka se pojavila bolest nazvana Kravlje ludilo. Strah nije bio zbog poznavanja prirode bolesti, iako je ista najavljena već u Novom zavjetu (Jevanđelje po Jovanu) već zbog toga što niko nije mogao naslutiti razmjere širenja iste na ostale životinje i na ljude. Ni sada nije jasno dokle to seže i koje su nervne bolesti uzrokovane prionima, izazivačima Kravljeg ludila. Strah jednako opsjeda stručnu i laičku javnost.

Sva istraživanja u pravcu deskripcije same bolesti liče na maženje bijesnog psa po glavi. Osnovni uzroci su zataškani i govorilo se uglavnom o posledicama. Tješimo se da je sve zavrišeno uništenjem grla na kojima je vidan poremećaj i na kojima su vidni simptomi. Kada su se te bolesti (govori se samo o jednoj bolesti što nije tačno)  životinja i ljudi pojavile, skrilo se od javnosti stvarni obim i kako se sama bolest prenosi. Zašto? Na to treba neko drugi da da odgovor.

Znamo samo da se poslije toga mijenja terminologija u medicini, koja znači promjenu suštine i dovodi do spoznaje, da je medicina pa čak i medicinska nauka pala pod apsolutni uticaj profitne ekonomije, farmacije i lobija hrane. U samom djelovanju medicinskih ustanova se izbacuje termin „liječenje“ i uvodi novi termin „TRETMAN“.

Nećemo govoriti o tome kako je potpuno izbrisana odgovornost za pogrešne „tretmane“ i pogrešna liječenja sa smrtnim posledicama. Ovdje nećemo govoriti o neljudskom ispiranju mozga svih živućih ljudi kroz generacije s terminom „nije poznat lijek“ i sve češćim „nema lijeka“ do termina „neizlečiva bolest“. Potpuna predaja i veliki strah ljudi služi onom ko ga širi kako bi lakše manipulisao, ne samo sa bolesnima, već i njihovim porodicama i cijelom populacijom.  Ipak treba zapisati: farmacija ne traži uzroke, ne stvara preparate da bi se otklonili uzroci bolesti, već izrađuje sredstva za skrivanje simptoma!

Da bi se odigrala igra do kraja, čovjek se sve više i više udaljava od svemoguće prirode u kojoj postoji odgovor za sve i postoji lijek za sve. Program neuništivosti ljudske vrste-Božijeg stvaranja je u prirodi, a sve ostalo je nakaradno i lišeno svakih pozitivnih rezultata, sa jednim jedinim efektom: permanentno širenja straha!

Prvo je stvorena fama, opasnosti od gladi kako bi se prodavalo ono što nije hrana, zatim da je ljudi previše i da je planeta premala i presiromašna, a kada se sastave dvije poluge straha, onda to postaje mićno sredstvo i podloga za širenje miliona drugih strahova! Ko još može govoriti o bilo kakvoj slobodi ljudskog bića, ukoliko ga ne oslobodimo straha od gladi!

Zašto nastaje strah? Šta je podloga strahu? Odgovor je prost: iza straha stoji neznanje. Ono što znamo ne izaziva u nama strah. Zato je obrazovni sistem, ta najskuplja igranka, napravljen tako da se nauči kroz školovanje milion nepotrebnih stvari i ništa o onome što nam stvarno u životui treba. Zašto? Pa te nepotrebne stvari koje znamo, još više reprodukuju strah! Kada zgrmi na planini, ne pomaže vam ogromno znanje o statističkim metodama, već samo znanje kako se spasiti od udara groma. Nažalost, samo to vas nisu naučili.

Pa da se vratimo na temu o kojoj sada govorimo.

 

NOSILAC BOLESTI KOJI SE NIKAKVOM METODOM NE MOŽE UNIŠTITI-PRION

Prosto rečeno, prioni su vrste aminokiselina koje u svom trodimenzionalnom obliku nemaju ovojnicu. Šta god da radimo sa mesom, ostaju proteini nosioci i prionske aminokiseline koji se ne mogu razoriti na temperaturama obrade mesa da bi meso, kosti i ostali dijelovi životinja bili hrana. Proteini ostaju, odnosno aminokiseline, blokovi od kojih je građen sam protein (ima ih 20, od toga 8 esencialnih).

Ranije smo govorili o slobodnim radikalima i njihovoj šteti u živom organizmu u slučaju  manjka antioksidansa (antioksidansi sa slobodnim radikalima povećavaju imunitet, a bez slobodnih pojedinih radikala nema membranskog napona ćelija). Objasnili smo da slobodni radikal ima manjak elektrona i da od prvog alementa u strukturi jedinjenja aminokiseline oduzima elektron i time stvara lančanu reakciju jer će element kome je uzet elektron uzeti isti od sledećeg i tako razoriti aminokiselinu. Ovakve aminokiseline razaraju strukturu proteina i nastraje raspad sistema kojeg nazivamo bolešću. Da bi se zaštitili od slobodnih radikala i dobili od njih korist, moramo uzimati prirodne supstance koje se zovu antioksidansi! Ništa vještačko ne pomaže.

Šta je sa prionima, koja je sličnost istih sa slobodnim radikalima.

Prioni su aminokiselina s „manom“ – nemaju ovojnicu. Sve aminokiselina imaju ovojnicu kojom štite sebe kao građevni blok i druge aminokiseline od sebe, jer jedan protein ima odrđeni broj aminokiselina koje treba da sinergijski obavljaju svoju funkciju da bi protein obavio svoju ulogu života u živom biću. Dakle, proteini su osnov života svih živih bića, životinja, biljaka pa čak i nekih pojava koji se smatraju prapočetkom života.

Pogrešno je vjerovati da se proteini nalaze samo u namirnicama životinjskog porijekla. Još više je pogrešno vjerovati da čovjek može uzeti proteine iz hrane životinjskog porijekla. Ovo su već „mrtvi“ proteini i mogu se samo raspadati i ne mogu stvarati novi život. Kada vidite da vam je but u mesnici „narastao“ stojeći na kuki u hladnjači, promijenite ovo mišljenje! Šta se dešava sa aminokiselinama koje grade proteine mrtvog mesa? Raspadaju se! Raspadanje počinje propadanjem ovojnice i tako nastaje lančana reakcija. Za trenutak nastje variatitet aminokiseline koji se zove prion.

Kada takav prion unesemo kao hranu, nastaje lančana reakcija u našem organizmu i naše aminokiseline počinju da gube ovojnicu. Prvi na udaru je nervni sistem, koji postaje sunđerasta, amorfna masa i potpuno bez funkcije. Ovo smo zapamtili iz bolesti koja je nazvana bolaest ludila krava!

Kada smo pobili sve lude krave, da li smo zaustavili širenje bolesti ili imamo sve više i više oboljelih ljudi? Da li je bolest prenosiva sa čovjeka na čovjeka? Na žalost jeste. Zastrašujuće je povećanje nervnih bolesti izazvanih prionima. Kod nas se ne vode evidencije (kod nas nema istraživanja i nauke, kod nas se samo prepisuje) ali: Zaraza prionima kod ljudi i stoke je u porastu u: Britaniji, Francuskoj, Italiji, Irskoj, Portugaliji, Švajcarskoj, Njemačkoj, Danskoj, Kanadi, na Filklandima i u Omanu (u svim zemljama gdje se ova pojava prati, a naročito kod ljudi je izražena u Italiji, Francuskoj i Britaniji).

Koje su bolesti direktno izazvane prionima:

  • Krajcfeld-Jakobova bolest (veoma u porastu)
  • Gercman-Štrauslerov sindrom i
  • Kuru (Nova gvineja)

Bolest nastaje brzo, ali ponekad i poslije 30 godina. Prenosi se instrumentima, posuđem, odjećom dodirom, kontaktima (seksualnim i drugim) kontaktom sa mrtvima. Već smo rekli da ne postoji način dezinfekcije, jer ova vrsta priona ostaje u funkciji i poslije dezinfekcije na temperaturi od 3400C.

Utvrđeno je da se agens spongiformne encefalopatije prenosi instrumentima i jedini je način zaštite je da se svi instrumenti posebno pakuju i odlažu poslije samo jedne upotrebe.

Bolesti izazvane prionima su veoma teške, muke oboljelog su neizdržive, sredstava za smirenje ili olakšanje ne postoje (zahvaćen je nervni sistem). Više niko nije siguran da li je u pitanju Alchajmerova bolest, tremor ili neka druga, do sada, poznata bolest ili je je u pitanju samo vid prionske bolesti!

Od momenta pojave prvih simptoma, najdže je živio pacijent 23 mjeseca. Prosječna staros oboljelih je bila 28 godina. Izgleda da već majka u doba trudnoće prenosi na buduću bebu prione, pogrešno se hraneći, pa je pojava prionskih bolesti kod novorođenčadi i galopirajućem porastu.

 

Simptomi prionskih bolesti su sledeći:

  • Promjena navika (čudni prioriteti i redosledi radnji)
  • Neodoljiva potreba za velikim količinama proteina životinjskog porijekla,
  • Neuredan i problematičan san,
  • Poteškoće pri koncentraciji
  • Sporost u razmišljanju,
  • Gubitak pamćenja (rupe i prekidi u sjećanju),
  • Promijenjeno ponašanje,
  • Gubitak vida,
  • Gubitak kordinacije,
  • Grčevi i krutost mišića,
  • Napadi grčenja i grčeva,
  • Tremor povremeni i stalni,
  • Nemogućnost da osoba jede, da se sama oblači i koristi toalet

Sve ovo dovodi do iscrpljenosti i smrti oboljelog.

Šta dovodi do straha od prionskih bolesti i poteškoće u detekciji istih? Radi se o oboljenju nervnog sistema. To treba imati stalno na umu.

  • Neke prionske bolesti mogu da imaju veoma dug period inkubacije,
  • Kod velikog broja umrlih se tek poslije naknadne autopsije otkriva „sunđerasto“ tkivo i diagnostikuje prionska bolest,
  • Prionska bolest se može ranije utvrditi ispitivanjem cerebrospinalne tečnosti, a tim zahvatima se rijetko pribjegava.

Sličnost simptoma zbunjuje i dovodi do pogrešnih diagnoza

Prionska bolest, po svojim simptomima je najsličnija Alchajmerovoj bolesti. Oprez je radi prenosivosti, jer Alchajmer nije prenosiv, pa greška da se prionska bolest smatra Alhajmerom može bit kobna. Sličnosti su sledeće:

  • Obe predstavljaju bolest mozga,
  • Simptomi su toliko slični da se teško povuče razlika,
  • Uvijek i obe su smrtonosne,
  • Ne postoji krvni test koji može utvrditi jednu ili drugui bolest i
  • Što je najgore, utvrđuju se autopsijom.

Životinjski proizvodi koji prenose prionske bolesti

Ponekad smo spremni neosnovano tvrditi da su neka mesa zdravija od drugih. Greške su posledica medijskog uticaja i marketinga proizvođača, alo uglavnom, nema nikakve razlike kod uzimanja bilo kojeg proizvoda životinjskog porijekla kod rizika za oboljenje prionske i drugih bolesti koje prate ishranu artiklima životinjskog porijekla.

Tvorac je jasno postavio razliku: ni jedan izazivač bolesti koji egzistira na biljkama ne može da egzistira na životinjama i obrnuto. Ovdje je prag bezbijednosti čovjeka i svih drugih živih bića, ali bi čovjek malo jeo lešine, malo i svakim danom sve manje biljke, sjemenke.

Dakle izazivači prionskih bolesti su:

  • Sve namirnice životinjskog porijekla!

U prelaznom periodu promjene ishrane i u asimetričnim porodicama u kojima su jedni vegetarijanci a drugi mesojedi nije ni malo smanjena opasnost od bilo kojih infekcija pa ni prionske infekcije. Obroci se spremaju na istom pultu, upotrebljavaju se iste posude i isti pribori, što je dovoljno da se prenesu sve bolesti onih koji se hrane namirnicama životinjskog porijekla na ona koji su vegetarijanci. Naročito su opsni restorani u kojima se pripremaju i nude oba jelovnika.

Crveni ALARM: ISHRANA

Za reproduktivno zdravlje, zdravlje novorođene djece i budućih generacija je isključivo odgovornost na majkama, koje se potpuno pogrešno hrane zbog elementarnih neznanja o hrani i ishrani.

Da li ljekari mogu davati savjete i preporuke i o onom o čemu nisu imali ni jedan čas tokom školovanja, a to je o hrana i ishrana. Misle li oni na taj način sačuvati ili srušiti autoritet struke koja sve manje i manje daje odgovore na pojave sve više bolesti. Oni i „nutricionisti“ sa titulom „dr“ se ponašaju sve više kao marketing služba i glasnogovornici u službi lobija nezdrave i neprirodne hrane i farmacije. Da li je njihova nemjerljiva sujeta jača od zdravlja nacije?

Ne bih volio da me iko ko pročita ove redove, svrsta u redove suprotstavljenih strana. Želio bih da i dalje ostanem u redovima ljudi koji isključivo rade i zalažu se za opšte zdravlje, i sreću nacije. Želio bih da šereti, i „stručnjaci“ prestanu da omalovažavaju činjenice o sve većoj ugroženosti ljudskog zdravlja, bolesti svega pa i same planete i potraže način da i sami dolaze do znanja koja će poslužiti u borbi za spas čovječanstve i spas same planete Zemlje. Mogu da iznose nevjerice zbog svog neznanja, ali je istina da je način ishrane zamajac koji ubrzava točak propasti civilizacije. Ako je važniji interes i profit „elita“ koje to nisu, od samog spasa civilizacije, onda smo već na korak do potpune propasti.

Može li se graditi sreća ili bilo koji sistem na planeti sa preko 40% bolesnih ili zavisnih od medicinske njege? Smatramo da je to balans koji može vući čovječanstvo samo unazad! Misli li neko da će čovječanstvo postati bogatije kroz programe koji ne sadrže osnovni program svih reformi za oporavak i sreću čovječanstva-reformu načina ishrane.

Može li čovjek postati bogatiji samo promjenom načina ishrane? Može, dokazuju već brojni stanovnici ovog svijeta, i to bogatiji s istinskim znanjima i materijalno, trošeći minimum na prirodnu ishranu, a ostatak je veći nego dobit preseljenjem u „bogatu“ zemlju za koju se tvrdi: „tamo teče med i mlijeko“! Odlaskom tamo kasno saznajemo da tamo teče sve drugo samo ne „med i mlijeko“.

Ima nešto pogrešno u našoj kolektivnoj svijesti,koja nam usađuje gordost (gordost je najveći grijeh), i ponos zbog neznanja! To se mora mijenjati.

Ispitivanja koje smo sproveli na preko 2.500 ispitanika su dali zaključke koji nesumnjivo govore o tome da je hitno potrebno mijenjati obrazovni sistem, uvesti učenje o hrani i ishrani već u vrtićima pa do kraja obrazovnog procesa, Uvesti obavezno obrazovanje odraslih na pomenute teme pa tek onda postavljati temelje ekonomskih, društvenih i ostalih reformi društva. Ljudi koji su naučili o hrani i ishrani su svjesni da (rezultati naučnog istraživanja):

  • Nacija koja se hrani konvencionalnom hranom po nazorima prehrambene industrije, lobija hrane i preporuka neznalica (u svim medijima imaju neograničen prostor) troši 80 puta više hrane nego je potrebno (ovaj nepotreban trošak ne može nadoknaditi ni jedan ekonomski prosperitet i svijet zbog toga sve više nazaduje),
  • Nacija koja se konvencionalno hrani, preko 80% sredstava zdravstvenih i socijalnih fondova troši na liječenje bolesti čiji je uzrok nepravilna ishrana,
  • Nacija koja se konvencionalno hrani ima preko 60% odsustva sa posla zbog pogrešne ishrane i
  • Stanovnici nacije koja se „bogato“ hrani sada ponuđenom hranom koja to nije troše za ishranu preko 85% svih prihoda, dok troškove zdravstvene zaštite svaljuju na troškove države, a ako nisu u toj prilici, postaju zbog tih troškova teret porodice ili socijalnih fondova.

Da ne nabrajamo više, osim što moramo spomenuti da živimo u svijetu u kome imamo jedini izvor hrane maksimarket koji prodaje hranu koja to nije i zbog koje obolijevamo, na drugom ćošku imamo apoteku koja prodaje lijekevo koji to nisu, od svega toga jako smrdimo i na trećem ćošku imamo prodavnicu mirisa koji to nisu, jer samo privremeno prekrivaju smrad koji se od nas širi i spirala nas vraća na početak problema pa tako kružimo od jedne propasti do druge dok ne skapamo, bijedni, nesrećni i napušteni od svih.

Rezultat „savremenosti“ je da sve veći i veći procenat nacije ima samo radno odijelo i pidžamu i ne stigne zaraditi ni za hranu koja to nije! Može li se u ovom začaranom krugu govoriti o bilo čemu osim o nesreći, jadu, bolestima, bijedi siromaštvu i opštem nezadovoljstvu. Potpuna utučenost, bolest i depresija pritišću veliki procenat stanovništva.

Ne optužujte me za orvelovsko gledanje, već sami skinite maske i pogledajte oko sebe. Vidite bilo koga sigurnog u sutra ili nekog ko se neizmjerno nada sreći svojoj i svojih naslednika? Takvih je sve ih je manje i manje.

Grupa zadužena da prati stanje 2.500 osoba, s ciljem pomaganja svakom ko to prihvati u rešavanju njegovih problema i dizanju znanja i svijesti o važnosti ishrane i duhovnosti je došla do interesantnih rezultata, koji bi morali zainteresovati sve.

Većinu rezultata smo iznijeli na predavanjima, radionicama i međunarodnim forumima, a zaključci istraživanja su:

  • Ljudi koje se konvencionalno hrane troše preko 85% ukupnih prihoda za hranu, otsutni su preko 60 dana s posla godišnje zbog bolesti i u stalnoj su dužničkoj krizi,
  • Ljudi koji se hrane sa 30 % prirodne hrane (jedan obrok) troše 60 – 70% prihoda za hranu, manje od 30 dana godišnje su otsutni sa posla zbog bolovanja i sastavljaju „kraj s krajem“,
  • Ljudi koji se hrane 60 % prirodnom hranom ne odsustvuju s posla zbog bolesti (otsutni su prosječno manje od 7 dana godišnje zbog povreda), troše svega 40-45% prihoda za hranu, rade u prosjeku na 1,6 radnih mjesta, kreativni su, obrazuju se i bave se sportom i rekreacijom i
  • Ljudi koji se hrane 90 % prirodnom hranom (100 % su oni koji ne piju nikakve napitke i nikada ne uzmu kuhanu, prženu ili industrijski prerađenu hranu) rade uglavnom po 2 posla, imaju stalno visoku energiju, veseli su, nikad ne odlaze na bolovanje niti boluju od bilo koje bolesti, aktivno se bave rekreacijom, troše ispod 17 % prihoda za hranu i spadaju u ljude koji nemaju finansijskih i drugih problema.

Ovao istraživanje govori o novom načinu bogaćenja. Uzmimo samo jednu mladu tročlanu porodicu koja zarađuje samo dvije prosječne plate u RS. To je oko 1.700,00 KM mjesečno i preračunajmo budžet te porodice u primjeru da se hrani 90 % prirodnom hranom, 60 % prirodnom hranom ili 30 % prirodnom hranom. Vidjećete veliku razliku, bez benefita u zdravlju, sreći, ljubavi i prosperitetu te porodice!

Kada pređemo na prirodni način ishrane drastično smanjujemo količine hrane: dolazite do zaključka da je dovoljno odraslom čovjeku da bude potpuno zdrav, sit i srećan 200-300 gr voća, povrća ili sjemenki, koji su neobrađeni, osim što su usitnjeni i prilagođeni našoj probavi.

Nikog ne brine sve veća pojava mladih majki na ulici koje razgledaju izloge s bebom mlađom od dvije godine u kolicim ili naručju koja gricka kiflu ili čips kao i majka. Već po boji kože i izgledu jednog i drugog vidimo da je zdravlje i mir daleko od njih. Već se vidi patnja u pogledu i nastupu. Oni se zbog neznanja ne pitaju: „da li bi to stanje moglo biti zbog načina ishrane?“

Razgovaramo s mladom majkom po zanimanju ljekarkom koja ne nalazi načina da njeno dijete bude zdravo. Savjetujemo da promijeni ishranu, jer je i njeno zdravlje ugroženo. Ona odmah zapne za to kako njena beba mora dobiti dovoljne količine mesa i mliječnih proizvoda kroz hranu. Pitamo zašto? Iznosi argumente koje pobijamo naučnom logikom, zatim se brani: „tako svi doktori kažu“!. Na tvrdnju da jedan doktor ne smije govoriti i primjenjivati „ono što svi kažu“ već moraju iznositi tvrdnje koje su zasnovane na naučnim istinama, počinje da mijenja svoj stav i za samo dva mjeseca je beba postala čeličnog zdravlja a i mama takođe.

Ova priča nikoga ne devalvira, ali govori o toma kako su pojedini ljudi sebe doveli u položaj da se ponašaju kao vlasnici drugih ljudi i da se više bave nečim što uopšte nisu učili i sve manje onim što su učili.

Obrazovni sistem i odgovornost za stanje nacije

Generacije se još sjećaju da smo imali u osnovnoj školi predmet koji se bavio učenjem o hrani i ishrani. Čak smo morali da naučimo sve vitaminer i gdje ih sve ima, pa i na kojoj temperaturi se uništavaju, što će reći da se mora jesti dovoljno sirove hrane kako bi se bilo zdravo. U srednjim medicinskim školama se učilo o hrani i ishrani, zatim u svim školama koje su imale za temelj prirodne nauke. Danas se uči o vitaminima i enzimima samo u okviru organske hemije i to samo kao o hemijskim jedinjenjima. O odnosu živog organizma i vitamina-enzima je izbačen dio, pa je ovo cijelo poglavlje besmisleno.

Zašto je potrebno da ništa ne znamo o hrani i ishrani? Kome to služi ili donosi korist? Odgovor je: profitnoj ekonomiji!… Odgovor je da samo neznalicama možeš prodati hranu koja se raspada, napunjenu hemijskim dodacima koji direktno razaraju zdravlje i hranu koja to nije, za dobru zaradu u kojoj je visok procenat profita. A ukusi te hrane? Oni su posebno sračunati da nas naprave ovisnom i da potpuno zaboravimo prirodne ukuse. Sve deklaracije i opisi su lažni! Ono što sadrži žito se piše da sadrži pekarski proizvod koji je napravljen od samog, potpuno neprobavljivog glutena. Tako je sa svim. Ljekari tvrde da se mora uzimati poluraspadnuto meso i uništeno mlijeko kroz mliječne proizvode po logici „od mesa nastaje meso!“ To nema nikakvog uporišta u nauci niti u logici. Svak zna da biljojedi narastu samo od biljaka i stvore tonske grdosije, a kada smo im ponudili meso (čitaj riblje brašno kravama) dobili smo „lude krave“ i došli na domak provalije čovječanstva.

Moraju se vratiti naučne istine u obrazovni sistem svih ljudi i izbaciti obrazovni sistem koji je građen na vješto složenim neistinama marketinga i laži koje se plasiraju preko javnih medija.

Generacija koja izmijeni svoj stav i počne učiti ono što služi prosperitetu svakog pojedinca stičući prava znanja i mijenmjajući svijet u tom pravcu će biti reperna generacija. Tu šansu ima sadašnja generacija, jer treba samo da vidi sve anomalije popularnog sunovrata i sve pogrome sreće, zdravlja i opstanka čovječanstva. Previše ih je da bi ostali nezapaženi.

Radi lakšeg shvatanja poslušajmo dvije istinite priče (imena su namjerno promijenjena).

PRIČA BR. 1.

Mira i Mirko su se upoznali u srednjoj školi. Nisu bili neki ljepotani, ali su dolazili iz prosječnih porodica, u kojim roditelji, za cilj održavanja ekonomske stabilnosti porodice nisu imali baš puno vremena za djecu. Kako su djeca rasla, sve manje i manje je bilo vremena za njih, a od njih se tražilo da budu pristojna djeca i da završavaju školu.

Pošto je kućni trpezarijski sto bio sve manje i manje grupno posjećeni dio kuće, svakodnevno je rasla uloga frižidera i kioska brze hrane ispred zgrade u ulici u kojoj su stanovali. Već poslije osnovne škole su nastali problemi zdravlja i problemi estetske prirode. Niko nije to vezao za potpuno promijenjen način ishrane. Roditelji su pogrešan način ishrane podržavali tako što su ostavljali na stolu dovoljno novca da se kupi ono što nije hrana. Slobodni dani roditelja su se trošili na druge potrebe i nisu se trošili na druženje sa „velikom“ djecom. Mira i Mirko su postali potpuno isti po navikama, po onom što vole od hrane, po tome da je oboma konfekcija pretijesna i po tome da je možda „in“ biti nezgrapan i pretil.

Počeli su se zabavljati i poslije školovanja su se i oženili.

Djedovi i bake su željeli unuče. Nije išlo. Počela je trka za ljekarima, klinikama i trošenje novca na razna liječenja. Gomila lijekova nije dala rezultat. Oni su zaposleni, imaju solidna primanja, samo fali naslenik koji nikako ne stiže.

Poslije vještačke oplodnje, je nekako uspjelo. Buduća majka je sreću upotpunila ishranom koju je voljela i obrocima koje je uvećala „jer hrani dvije duše“. Nije obraćala pažnju na nište drugo osim na želje po hrani punoj aditiva, pečenoj, kuhanoj, začinjenoj začinima koji nagrizaju sluzokožu. Brza hrana je bila glavna hrana.

Trudnoća je postala problematična, zdravlje buduće majke je ugroženo, kao da se sve urotilo protiv ovog mladog bračnog para. Desio se prevremeni porođaj. Beba je jedva preživjela i tako bolešljiva je i dan dnas. Zbog svih bolesti koje se kače na bebu kao čičak na vunenu odjeću, porodica ne stiže sve i nema više dovoljno novca da sve podmiri. Roditelji su otišli u penziju i jedva sastavljaju kraj s kerajem. Krediti ugrožavaju redovno finansiranje porodičnih izdataka. Upalo se u dužničku krizu iz koje se ne vidi izlaz. Nedaj Bože da se neko od njih dvoje razboli!

PRIČA BR. 2.

Petar i Ljilja su se upoznali na nekoj zabavi. Petar je visok i dosta zgodan momak, sklon svim porocima, rano ostao bez roditelja, koji i nisu nešto puno brinuli o njemu. Ono malo imovine što su ostavili je jedva preteklo u vidu jednog zapuštenog stana sa mnogo dugova. Petar je povremeno radio, ali čim je zaradio za porok, rad nije više bio važan. Svi su mu predviđali lošu budućnost. Desilo se da se zaljubio u Ljilju, a i ona u njega.

Ljulja potiče iz patrijarhalne porodice, završila je fakultet, dobila dobar posao, ali se namučila u životu, jer njeni roditelji nisu imali novca da je školuju. Kada je dobila posao, svi su očekivali od Ljilje da pomogne, prvo roditeljima, pa bratu koji je i sam želio da se obrazuje. Mukotrpan život se nastavio, ali je Ljilja bila sva srećna, vesela, vrijedna i pažljiva prema svima. Obično je tako: kad imaš za svakog po nešto, broj tih koji očekuju se stalno povećava. Petar nije očekivao (nije se ni naučio da neko posvećuje baš njemu pažnju) toliko brige i ljubavi od Ljilje, koja je mogla da bira momke i muževe.

Odlučili su da žive zajedno. Petar je našao stalno zaposlenje. U nakada zapušteni stan u kom je živio Petar se uselio red, ljepota, razumijevanje i njubav. Ljilja je već duže vremena radila na sebi i na svojoj ishrani. Poželjeli su dijete, obadvoje jednako, ali trudnoća nije dolazila. Srela je još nekoliko bračnih parova s istim problemima. Svi su prvo utvrđivali do koga je greška. Smatrala je to pogrešnim, zašto nekome natovariti svu tu krivicu, ako imaju istu želju. Ljilja je imala loše uslove života, Petar toliko poroka. Svako je mogao da zataji. Odlučili su da promijenu sve što nije bilo u skladu sa jedinom njihovom željom i da počnu s promjenom ishrane.

Promijenuli su način ishrane. Rečeno im je da se rezultati neće pokazati odmah, da će biti trajni kad dođu i da moraju imati strpljenja.

Poslije 3 mjseca su pozvali svog savjetnika o ishrani na piće i sretni saopštili da očekuju naslednika.

Ostali su na načinu života, ishrani i u pozitivnim promjenama cijelo vrijeme. Poslije 9 mjeseci su dobili prelijepu, zdravu djevojčicu. Sve bolesti i sve nesreće time su se iselile iz njihovog života. Njihove zarade su dostatne za njihovu sreću, za pomoć Ljiljinom bratu da se školuje i za Ljiljinu majku, koja je stalno uz bebu i koja je naučila da bebu hrani prirodnom hranom. Srećan i zadovoljan svijet. Postali su i bogati.

Čitaocima ovog članka dajem priliku da sami izaberu da li će biti Mira i Mirko ili Ljilja i Petar. Takođe dajem na slobodu da povežu tvrdnje iz podnaslova ovog tekste ili da to odbace. Ako ne probate da mijenjate sve u životu sa prvim korakom, promjenom načina ishrane, nemojte ni čitati ovaj tekst i ove dvije priče!